Uspavljivanje

Obozavam knjige o uspavljivanju djece. Sve na naslovnici imaju neku usnulu bebu i mamu koja blazeno krmi, i vec dok je uzimas u ruku je mrzis iz dna duse al si ocajna i neispavana i spremna (skoro) na sve pa ajd da probas.

Pa kaze… Odredite vrijeme za spavanje i drzite ga se. Dva sata prije ponudite djetetu veceru. Sat i pol prije okupajte bebu. Sat vremena prije stisajte svjetla, smirite ritam igre. Pola sata prije spavanja procitajte pricu za laku noc.

Ponudite mu dojku, ali ne dajte da zaspi na njoj. Prije no sto zaspi preselite ga u krevetic i gledajte kako mirno tone u san.

* * *

Dva sata prije jurite kuci jer je starijoj seki zavrsio trening. Usput proseces psa i stanes u ducan po kruh. Nabrzinu trpas dijete u hranilicu i nudis mu kasicu, koja ce djelomicno zavrsiti u njegovim ustima, minimalno na bavarinu a najvise na podu, zidu i tvojoj kosi. Peres pod, peres zid, peres kosu.
Peres i bebu, i onako joj je vec proslo vrijeme za kupanje. Dok se kupa zalije tusem pol kupaone pa dok balansiras na desnoj, lijevom nogom saugas lokve po podu. Finim rucnikom jer je jedini bio pri ruci.
Bebu obuces za spavanje, smanjis svjetla i krenes spasiti rucnik, ali prene te opasna tisina… malac je pojeo temperu. Umjesto tihe igre, palis svjetlo, jos jedno presvlacenje. Uz vrisku, smrtno je uvrijedjen jer se tempera ne jede. Ok.
Vrijeme za knjigu. Uzmes svoje zlato u narucje i pocinjete citati personaliziranu slikovnicu specijalno za njegov uzrast koja je kostala ko da su je oslikale slijepe casne iz Bjelorusije. Slusa ravno pola minute a onda je trpa u usta, baca na pod i odlazi pokusat se popet na tv. Nema veze sto je tv na zidu pol metra iznad glave mu, uporan je.
Jos si cool, knjiga kaze da je vrijeme za cicu. Ajd to bar voli! Cica lijevu cica desnu, vrti desnu vrti lijevu, u mraku osjecas pelenu na nosu, spusta se s kreveta, penje nazad, grebe lupa cupa grize sav je znojan i smrdi ko baustelac. Kaze knjiga da ostanes mirna da ne preneses nervozu na bebu. 
Mirna si. Uzgajas cir na zelucu. MM te sazalno gleda, pomogao bi samo nikako da sise uzgoji.
Pocicao ti je dusu pa ga stavljas u krevetic i pustas tiho Mozartove uspavanke, kaze knjiga dobre za razvoj mozga. Neces nikad saznat jel djeluju jer gospon vristi tako da susjedi zovu socijalnu.
Pokleknes, stavljas ga ipak kraj sebe.
Dva sata nakon predvidjenog vremena tvoj andjelcic spava snom pravednika popreko preko bracnog kreveta, a ti ides otvorit zabrinutim socijalnim radnicima.
Vide odma da je beba dobro, ali zabrinuti su za tebe. Fali ti busen kose, dva gumba, netko ti je zabio prst u oko i pogrbljena si ko Kvazimodo.
Nemas vremena objasnjavat jer malac vec place.
Izlazi zub.
Kazu, laku noc.
Ma je, laka, kako da ne…