Mala Kme

Sretan ti rođendan, čudo naše

Rodjendan mu je. Prvi. Gledam ga kako spava stisnut uz mene, bas kao sto je spavao i taj dan kad smo se upoznali, bas kao sto je spavao i mjesecima prije, sklupcan pod mojim srcem.
Osjecam njegovu toplinu, sicusni prstici trepere tiho u snu, usne sanjaju cicu a male vjedje podrhtavaju, sanjaju avanturu zivota.
2u1, znala sam reci, jos ovaj put i nikad vise. Rodila sam svu svoju djecu. 
Gledala sam mu oci tog prvog dana, i u njima sve tajne svemira.
Od kuda si to dosao, cudo nase? Kuda to ides? Sutis. Kad bi barem postojao nacin da ne zaboravis. Mozda bas zato nocu places, u strahu od svijeta i vremena.
Ne brini, cudo moje, mama je tu i bdije. Ti si sva nasa proslost i buducnost.

Sutra ces odrasti, pognuti se pod teretom briga. Juriti da stignes na ispit, posao ili po dijete u vrtic. Bdjeti nocima i brojiti sijede. Brinuti se zbog otkaza, racuna i kredita. Raditi bolestan, spoticati se na gambetu zivota, ustajati krvavih koljena, umoran trcati dalje.
Potrosit ce se ova tvoja djecja snaga i korak ce postat tezak, a oko tvojih cokoladnih ociju naselit ce se bore.
Tada, kad te u ogledalu bude gledao umoran muskarac, sjeti se ovog malog, drskog djecaka.
Kad bude najteze, probudi ga, poskaklji, nasmij. Neka se te usne opet tako neodoljivo smiju, neka te podsjeti na ono sto si davno zaboravio, jos dok si sanjao pod mojim srcem.

Sjeti se, ti si cudo. 
Poseban, jedinstven, neponovljiv.
Sretan ti rodjendan, cudo nase.

Leave a Reply

Your email address will not be published.