Mala Kme

Uvojak

Ponekad, u prolazu, dok razmisljam o placenim racunima i treninzima Male Kme, o nespeglanoj robi i tekstovima koji cekaju da ih se napise, po ramenu me potapsa jedan stari, dragi miris.

Miris je to sa nocnog ormarica moje none, odakle su mene malenu uvijek zvale staklene bocice parfema i jedna okrugla, plava kutijica za puder. Parket u staroj vili je skripio pod mojim nozicama i dizao u zrak finu prasinu dok sam se suljala u njenu sobu s pogledom na more, pojma ne imajuc da ce godinama kasnije svi drugi mirisi izblijediti.

Najprije je otisao nono, onda je za njim sitnim, tihim korakom, nenametljivo kako je i zivjela, otisla i nona.

Od gomile stvari koje su ostale, godinama sam pokusavala sacuvati jednu staru kredencu u kojoj je nona uvijek cuvala po koju cokoladu za nas unucice. Pisma, slike i razglednice, jednu staru Singericu koju i dalje cuvam kao oko u glavi…

I jedan plavi uvojak, u jednoj maloj, plavoj koverti. Bez datuma, bez rijeci, bez opisa, lagan kao pero i tezak kao sudbina. Umjesto citavog zivota, svih nedosanjanih snova i neodsmijanih smjehova, za sve isplakane suze. Da je pozivio, bilo bi mu danas preko 70. Ovako, ostao je zauvijek djecacic, gotovo beba.

Koliko boli mogu podnijeti dva krhka zenska ramena?

Ponekad sam nezahvalna i mislim da sve znam i mogu, ohola i glupa, zalim se na sve i nisam zadovoljna ni sa cim. Ponekad me miris pudera ovlas dotakne po obrazu i sjeti me da imam sve i da ne znam kako je sve izgubiti.

Ne bi mi ona zamjerila, samo bi se nasmijesila, prije nego bih zamaknula iza teskih drvenih vrata malog dvorista stare vile.

Zivot je htio da vise nikad ne zakoracim preko tog dragog praga.

Ali uvojak cuvam, iako vise nema nikoga tko za njime ima tugovati. Nikoga osim nas par, unucica. Nasljedjuje li se i tuga?

Uvojak i miris pudera.

Stave me na mjesto.

Juzina je, skuzajte. Nostalgija.

Leave a Reply

Your email address will not be published.