Ljeto

Ljeto. Ljeto u onoj dobi kada to znaci beskonacna prijateljstva, kupanje dok ne poplavis, ronjenje dok ti skrge ne narastu, citave gomile sladoleda, skrivaca u suton, loknice od mora i ono iritantno bockanje od soli kad s plaze odes direkt u krevet. Tusiranje, sta ce ti, more ti je opralo dusu i tijelo.

Bosonogo ljeto, ljeto smijeha i cike, penjanja i padanja, prodavanja izronjenih skoljkica i skrivanja od mame kad te zove na veceru.

Ljeto u dvije, tri smjene na moru.

Sjecam se svojih ljeta iznad starog kvrgavog mula, na stepenicama u hladu borova, gdje te uvijek netko od ekipe cekao poslije dorucka, nakon rucka i iza vecere. Kakvi mobiteli, messengeri, viberi, whatsupovi. Iznenadjenje i ubudjenje jer znas da ce nekoga biti. Hoce li to biti On?

Razgovori do zore ili dok se ne mora doma, prva nocna kupanja, planovi za buducnost, milijuni zelja i nikad dosta zvijezda padalica, ma citav svijet smo kuzili i bio je nas.

Djetinjstvo uz more, zivot na otoku.

Gledam je i srce mi je kao kuca. Sta kuca, neboder. 

Uzivaj, malena, u svakom trenutku. ❤