Preporuka,  Strani autori

Interview s Katherine Arden: Ostavila sam otvorena vrata za nastavak Zimske noći

Na svojoj turneji po Hrvatskoj i Srbiji, “mama” Vasilise Petrovne i Morozka ovoga je tjedna stigla i do Rijeke. Vladimir Cvetković Sever, glavni krivac za prelijepa Mitopejina izdanja trilogije Zimska noć, Katherine Arden je zadao opak ritam pa je do 18 sati ovoga ponedjeljka odradila već četiri intervjua prije no što je stala za moj mikrofon. Jednostavna, topla, draga, skromna i beskrajno strpljiva, Katherine je tu večer našla vremena ne samo za moja nego za pitanja svih čitatelja koji su se našli u trsatskom ogranku Gradske knjižnice Rijeka.

Tako smo doznali da…

  • je završila svoju novu knjigu upravo ovih dana, tipkajući na zadnjem sjedalu Vladimirovog automobila negdje po hrvatskim autocestama;
  • je Vasju nadahnula istoimena djevojčica koju je upoznala dok se grijala na Havajima berući kavu i smrtno se dosađujući (zato više ne pije kavu)
  • je, dok je pisala prvu knjigu, vodila turističke ture na konjima, a jedan od njih ju je nadahnuo za Soloveja
  • je teško pisati knjigu dok dijeliš jurtu sa cimericom koja voli partijati
  • joj roditelji nisu baš bili oduševljeni promjenom karijere
  • joj je rođendan 22. listopada, iako ga inače javno ne objavljuje
  • je iz prve verzije Medvjeda i slavuja izbacila gomilu toga – uključujući putovanje kroz vrijeme, zgodnog princa u kojeg je Vasja trebala biti zaljubljena i jako puno konja
  • u samom početku nije planirala trilogiju nego samo jednu knjigu, kojoj je smislila samo početak i kraj
  • se svako jutro ustane, isključi društvene mreže i telefone, sjedne za radni stol i piše do 4 popodne. Puno radno vrijeme, bez zabušavanja.

Prije promocije Katherine mi je rekla da ako nitko ne dođe, ići ćemo nas dvije, njen dečko i Vladimir na cugu u kafić koji je snimila po putu.

“Moj dečko je novinar, imat ćete o čemu pričati”, rekla mi je jednostavno, kao da s njom ne bih imala zajedničkih tema.

Na moju žalost, čitaonica se u roku par minuta napunila tako da su morali donijeti i dodatne stolice pa je cuga u kvartovskom bircu otpala, ali zato je intervju tu. Dok čekamo montažu video verzije, evo ga u tekstualnom obliku.

Dobrodošla u Rijeku i dobrodošla na Trsat.
Puno ti hvala, jako sam sretna što sam danas ovdje.

Ovo ti je koji, četvrti? Treći intervju danas?
Ovo mi je četvrti intervju…

Znači, prilično si velika zvijezda u književnom svijetu.
Možda u američkim krugovima… Ma ne, nisam. Ali mi je jako drago što sam u Rijeci.

Moram te pitati: ti si Amerikanka koja piše o ruskoj mitologiji. Kako je došlo do toga?
To je zapravo zanimljiva priča. Oduvijek sam voljela ruske bajke, kao malena imala sam jednu takvu knjigu koja mi je bila jako draga. S 18 godina imala sam priliku živjeti godinu dana u Moskvi i učiti ruski. Po povratku u SAD, specijalizirala sam se za ruski jezik na svom matičnom fakultetu. To mi je omogućilo da se vratim u Rusiju u nastavku studija, tako da sam imala određeno predznanje o ruskoj povijesti. Po završetku studija kada sam odlučila napisati knjigu, prirodni slijed stvari bio je smjestiti radnju upravo u Rusiju. Budući da volim bajke, ali i knjige koje se baziraju na bajkama, činilo se logično napisati knjigu baziranu upravo na ruskim bajkama.

Svi volimo Vasju. Ali ti si zapravo bila prilično okrutna prema njoj, osobito u trećoj knjizi, zar ne?
Budimo iskreni, ljudi se naljute kad njihovi najdraži likovi pate, ali nitko zapravo ne želi čitati 400 stranica o tome kako je glavni lik sretan. Svi bi vikali “nemoj joj to raditi”! Ali da 400 stranica Vasja samo zabavlja po šumi, nitko to ne bi čitao.

Vasja je kroz sve tri knjige polako odrastala, ne samo kao čovjek nego i kao vještica. Čini mi se da je njena priča ujedno priča i svake djevojčice koja tijekom odrastanja otkrije da svijet nije idilično mjesto. Zapravo, čini mi se da je tu riječ i o otkrivanju čarolije u nama samima.
Željela sam ispričati priču o djevojci, junakinji, koja će proći put od djevojčice do žene. Imamo toliko mnogo heroja u SF pričama, a ja sam željela da moja junakinja bude žena. Jedan od mojih najvažnijih ciljeva bio je dovesti mog glavnog lika do faze odrasle žene i dati joj priliku da otkrije vlastitu moć, da stekne poštovanje, da postane možda i netko koga se svijet boji, ali svakako da bude netko značajan. To mi je bilo važno. Mislim da je to zapravo putovanje u kojem će se svaka djevojka prepoznati. Vjerujem da je za djevojke važno čitati o ženama na njihovom putu do zrelosti, o ženama koje se ne ispričavaju zbog onoga što jesu, već nađu način kako se ostvariti osobno, ali i za sve ostale. I prihvatiti sebe.

Dok je Vasja učila kako biti vještica, Morozko je učio kako biti čovjekom. Njegova priča također ima uporište u ruskoj mitologiji?
Tako je. Morozko je lik iz mojih knjiga, mitološko biće koje ima jako zanimljivo podrijetlo. U početku je bio mračni bog smrti, a s vremenom je polako postao lik iz bajki, sve dok nije došao do lika Djeda Mraza, Djeda Božićnjaka. Bilo mi je zamljivo pratiti kako je evoluirao i rastao s protokom vremena, tako da sam željela napisati taj njegov put do ljudskosti. Tu je također i zanimljiva priča o Snjegoručki, koja je nastala od snijega, zaljubila se, a s proljećem se polako počela topiti. Tu sam priču uzela kao podlogu za moju drugu knjigu, Djevojka u tornju, samo sam pritom zamijenila uloge – Snjegoručka je Morozko.

Moram te to pitati iako mislim da znam odgovor – a i ti vjerojatno već znaš pitanje. Ima li nade da se nadati da ćemo se možda ponovo sresti na onom jezeru, s konjima?
Želiš četvrtu knjigu.

Pa, ili neku vrstu spin offa… Mislim da je svi pomalo želimo.
Ako bi bilo četvrte knjige, to bi vjerojatno bila Marijina priča. Vasja, moj glavni lik u prve tri knjige, je dobila svoju priču.

Ostavila si otvorena vrata za Mariju, imala sam takav osjećaj čitajući treći dio.
Jesam. Trenutno nemam planova za to jer želim raditi neke druge stvari, a i zato što sam na ovim knjigama radila sedam godina. Bilo je to puno posla i ponosna sam na sebe što sam uspjela dovesti do kraja sve dijelove te priče i zaključiti je u potpunosti, tako da trenutno nemam pretjeranu želju baviti se ponovo njome. Ali zato pišem knjigu o slavenskoj mitologiji i ruskim bajkama, s prijevodima i obradama.

Veselimo joj se.
I ja također.

Možemo li se možda jednoga dana nadati i filmu prema Zimskoj noći?
Trenutno nema definiranog datuma, ali prodala sam prava jednom japanskom studiju koji se bavi animeom. Moguće je da će se to dogoditi, a možda i neće, zasad su sve opcije otvorene. Nikad ne reci nikad.

Na čemu sve sada radiš?
Nekoliko stvari je u igri. Uz knjigu o slavenskoj mitologiji, pišem i knjige za djecu, horore i strašne priče. Moja prva knjiga za djecu je objavljena lani u kolovozu pod nazivom Small spaces, ove godine u kolovozu izlazi druga, Dead voices, a bit će tu i četvrta i peta knjiga. Osim toga, pišem i knjigu kojoj se radnja odvija u zapadnoj Europi u vrijeme I. svjetskog rata.

Znači ima puno toga čemu se možemo radovati. Rekla si mi prije intervjua da ti se jako sviđaju ova Mitopejina izdanja tvojih knjiga?
O da, prelijepe su! Pogledaj ih samo.

I meni se sviđaju. Osim hrvatskog, Zimska noć izašla je i u ruskom izdanju, američkom…
Da, ima ih preko 20…

Ok, nećemo ih sve nabrojiti.
Da, ne možemo ih sve nabrojiti. Tu je i britansko izdanje, francusko talijansko, španjolsko, nizozemsko… Mnogo ih je.

Za kraj ti samo želim čestitati na svemu dosad učinjenom, zaista si odradila sjajan posao. Radujemo se novim knjigama, a možda i nekom novom susretu ovdje u Rijeci.
Naravno! Hvala ti!

Leave a Reply

Your email address will not be published.