Strani autori

Nikadgrad: Kušnje Morrigan Crow, Jessica Townsend

Djevojčice od 11 godina ne bi trebale razmišljati o smrti. I svakako ne bi trebale znati kad će točno umrijeti. Zar ne?

Morrigan Crow nažalost nema taj blagoslov bezbrižnog djetinjstva, a umjesto da joj dani budu ispunjeni igrom, druženjem i maštanjem o budućnosti, ona po čitave dane mora pisati pisma isprike. Morrigan je, naime, ukleto dijete. A dobro je poznato da ukleta djeca izazivaju nevolje i nesreću gdje god se pojavili, što je osobito nezgodno ako vam je otac premijer s velikim ambicijama.

“Morrigan duboko udahne. Zrak je mirisao na kozokrvinu i ruže, a sunce joj je jače grijalo kožu. Baš čudno, pomisli. Van zidina nebo nije izgledalo baš tako plavo, a cvijeće je još bilo u sićušnim pupoljcima, tek nagovješćujući dolazak proljeća. Jupiter izgovori nešto što je zvučalo kao ‘ud-ru vrijeme’. – Udru… Oprosti, što si rekao?, zbunjeno upita Morrigan. – Č-U-D-R-U: Čudru. Kratica za ČUdestno DRuštvo – tako zovemo kampus. Unutar zidova Čudrua vremenske su prilike malo naglašenije.”– Udru… Oprosti, što si rekao?, zbunjeno upita Morrigan. – Č-U-D-R-U: Čudru. Kratica za ČUdestno DRuštvo – tako zovemo kampus. Unutar zidova Čudrua vremenske su prilike malo naglašenije.”

U svom Šakalovcu Morrigan tako prilično sumorno odrasta svjesna da će, poput sve ostale uklete djece, na 11. rođendan umrijeti, a do tada predstavljati prijetnju, opasnost ili, u najboljem slučaju, smetnju svima oko sebe.

Kada Nebeskoliki sat otkuca ponoć, Morrigan bi sati trebali biti odbrojani – no jesu li doista? Zagonetni Jupiter Sjever iščupat će je iz ralja Hajke dima i sjene i povesti je u čarobni Nikadgrad. Ondje će Morrigan po prvi puta osjetiti što znači pripadati i biti voljena. Trebat će samo malo sreće – i čarolije – da prođe četiri kušnje i uđe u legendarno Čudestno društvo. No, dok Morrigan sklapa prijateljstva i pita se kakav li čudesni neotkriveni talent ima, nevolja će se prikrasti njenom magičnom utočištu. I ne, to neće biti golema mačka koja govori, koliko god jezivo na prvi pogled izgledala.

Na ulazu se pojavila mačka. Ne obična mačka. Divovska mačka. Najveća, najstravičnija, najzubatija, najčupavija mačka koju je u životu vidjela. Iako je sjela uspravno, još uvijek je jedva stala među vratnice. Lice joj je bilo spljošteno i naborano kao da se zabilo u zid, a soptala je i puhala baš kao neka golema, pretpovijesna verzija kuhinjskih mačaka u Vranadvoru. Ipak, ako ju je šokirao mačkin izgled, to nije bilo ništa prema onome što je Morrigan proživjela kad je ova golemu sivu glavu okrenula prema Jupiteru i progovorila. ‘Vidim da si mi donio doručak’.

Je li doista na sigurnom? Hoće li proći kušnje ili će je vratiti kući, gdje je čeka smrt? Tko je misteriozni, zli Čudestnjak i kakve Morrigan ima veze s njime?

Autorica Jessica Townsend uzet će vas za ruku i povesti kroz svoj svijet mašte – bogat, šaren, čaroban i raskošan – i u njemu ćete se osjećati dobrodošli, kao da ste upali u veliku, ružičastu šećernu vatu. Nikadgrad je prvenstveno hit roman za klince Morriganine dobi, ili Harry Potter za 10-godišnjake i sve koji se tako osjećaju. Budući da svakako imam takvih faza (ili je to trajno stanje uma, a dosadna ‘odraslost’ prolazna faza?), Nikadgrad mi je baš lijepo sjeo između dva “ozbiljna” naslova.

Iako to prema Morrigan možda nije sasvim fer. Nema kod nje ništa neozbiljno. Samo puno dobre stare mašte i odlične dječje zabave.

Leave a Reply

Your email address will not be published.