Preporuka,  Strani autori

Kći sreće, Isabel Allende

Šesnaestogodišnja Eliza nije sigurna u svoje podrijetlo. Obitelj Sommersovih pronašla ju je na svome pragu i usvojila, ali sredinom devetnaestog stoljeća u visokom društvu čileanskih useljenika nije bilo lako biti žensko bez obiteljskog prezimena. Ipak, uz Sommersove ima dobre šanse pristojno se udati – jedino što žena u to vrijeme uopće može – i zato će Elizina opčinjenost mladim, siromašnim Joaquimom Andietom biti potpuno neprihvatljiva. Uz pomoć Miss Rose, koja ima i više razumijevanja za situaciju no što Eliza može naslutiti, stvari bi se možda dale i popraviti, no Eliza će tajnu svoje ljubavi čvrsto čuvati za sebe.

Čak i u trenutku kada ostane trudna, čak i u trenutku kada otkrije da je njen Joaquin usred zlatne groznice zbrisao u daleku Kaliforniju.

“Skinula je slamnati šeširić, otkopčala svoje čizmice od kordovana i haljinu, odriješila svoje vrpce na podsuknjama i, umirući od srama, dala znak Kinezu da joj pomogne odvezati steznik. Kako se njena odjeća engleske djevojčice gomilala na tlu, gubila je jedan po jedan doticaj s poznatom stvarnošću i neumoljivo ulazila u čudnu opsjenu koja će postati njenim životom idućih godina”.

Očajna ali odlučna, Eliza će krenuti na izuzetno opasno putovanje – glad, trudnoća, bolest, siromaštvo, okrutni svijet muškaraca – svaki dan će biti nova opasnost, ali ova uporna mlada žena bit će spremna na sve kako bi pronašla ljubav svoga života.

Na tom putu sresti će kineskog liječnika Tao Chi’ena, koji putuje s bremenom vlastitih tuga. Svim očekivanjima unatoč, dvoje nespojivih ljudi, potpunih autsajdera u neobuzdanom svijetu oportunista obuzetih zlatnom groznicom, pronaći će odgovore na pitanja koja se možda nisu usudili ni postaviti.

“Rano jutrom kad bi Tao Chi’en odlazio na tržnicu, običavao je nalaziti novorođene djevojčice bačene na ulicu ili kako plutaju u kanalima, često raskomadane zubima pasa ili štakora. Nitko ih nije želio, bile su odbačene. Čemu hraniti kćer koja ništa ne vrijedi i čija je kob da skonča služeći obitelji svoga muža?”

Nisam sigurna što sam očekivala od ovoga romana prije no što mi je dospio u ruke, ali to sasvim sigurno nije bila jedna ovako raskošna, bogata, povijesna priča o ženskoj snazi.

Isabel Allende je za mene pravo otkriće. Dok nas vodi ruku pod ruku s Elizom, nevidljivom djevojčicom ne baš jasnog podrijetla kroz stroga šovinistička pravila čileanskog društva druge polovice 19. stoljeća, autorica nas vodi i kroz povijest jedne zemlje pružajući nam na dlanu sudbine niza svojih junakinja. I još dalje: do surovih obala Amerike koju trese zlatna groznica, gramzivi muškarci i lake žene.

“Ništa nije uzalud. U životu se nikamo ne stiže, Eliza, samo se ide dalje.”

Koliko će daleko jedna mlada djevojka biti spremna ići zbog svoje prve ljubavi? Je li podrijetlo ono što nas određuje, je li to podrijetlo, ljubav, društvo, odjeća koju nosimo? Što sve jedna žena može podnijeti, koliko se promijeniti i što će putem sve otkriti o samoj sebi?

Moram priznati da sam oduševljena slojevitošću i bogatstvom Allendeinog rukopisa. Kupila me kombinacijom povijesnih činjenica i odlično razrađenih likova, osobito mlade junakinje koja odbacuje konvencije skupa sa svojim haljinama i podsuknjama, kako bi samostalno ispisala stranice svojega života u toj novoj, okrutnoj zemlji beskrajnih mogućnosti i prilika.

“Čini se da smo svi pronašli nešto drugo od onoga što smo došli tražiti.”

Ukratko: ovo je knjiga koja se pamti i o kojoj se još dugo razmišlja.

Leave a Reply

Your email address will not be published.