Preporuka,  Strani autori

Aliceina mreža, Kate Quinn

Dva rata + dvije snažne žene + čitav svijet protiv njih = Aliceina mreža.

Eve, ta hrabra, velika žena koja na svojoj koži, svojim slomljenim rukama, u svojoj utrobi i duši nosi ožiljke rata. Eve, s govornom manom i besprijekornim srcem većim od života.

Pa onda krhka, mala, prkosna Charlie, s ‘problemčićem’ koji joj raste pod srcem i odlučnošću koja (p)okreće svjetove.

I Finn, sa svojom zgužvanom košuljom, ranjenim uspomenama i rukama koje su sposobne i ozlijediti i zaštititi…

No, krenimo redom.

1947. je godina i svijet još uvijek liječi rane od rata koji je na svima, bili to spremni priznati ili ne, ostavio duboke ožiljke. Mlada studentica Charlie St. Clair trudna je i neudana, što za njenu obitelj nije nikako prihvatljivo. No umjesto da poslušno razmišlja o rješavanju svog “problemčića”, Charlie misli samo na svoju voljenu rođakinju koja je nestala u vihoru rata u Francuskoj. Umjesto o kliniku, Charlie će staviti sve na kocku i otići u London, slijedeći posljednji trag i zadnju nadu da će pronaći dragu joj Rose.

No umjesto Rose, u Londonu će naći Eve, bivšu špijunku koja svoje uspomene bezuspješno utapa u alkoholu, a goste na svojim vratima gleda preko nišana pištolja, dok joj tajnoviti Finn iz noći u noć spašava život.

“A sada je okupator bio u njoj, osvojivši je kao što su Nijemci osvojili Francusku, i budućnost je nestala.”

Obje izgubljene i očajne, Charlie i Eve sudbina će spojiti na istom putu kroz Francusku i sjećanja, na kojem će iskrsnuti (ili uskrsnuti) i stanoviti Rene, muškarac koji je mislio da može baratati tuđim sudbinama kako mu padne na pamet… I dugo, dugo je bio u pravu – sve dok se nije namjerio na nekoga jačeg od sebe. Njegovo ljupko, bezopasno “cvijeće”, zapravo su opasni “Cvjetovi zla”, a dok on bude nadmeno citirao obožavanog Baudelairea, neće imati pojma što mu se događa pod bahatim nosom.

Ova je knjiga koloplet nevjerojatnih sudbina u vihoru rata i poraća, dobrim dijelom pisana po stvarnim likovima: ženama i muškarcima, špijunima, vojnicima, ljudima koji su na svojim plećima iznijeli daleko više no što bi ijedan čovjek trebao. Osobito ženama, koje su prebrzo zaboravljene, a žrtvovale su najviše za spas stotina tisuća ljudi.

“Eve je tjedne provodila sklupčana u svom hladnom krevetu, opirući se divljim naletima panike i ledenog užasa, i znala je da će vrlo rado riskirati na nasmrt iskrvari na krevetu u zamjenu za priliku da preotme od okupatora svoju budućnost.”

Ovo je knjiga o onim neprimjetnim kotačićima u mašineriji tuđih političkih odluka, svaki sa svojim motivima, o malim ljudima koji su svojim potezima obilježili tuđe sudbine – na ovaj ili onaj način.

Ako volite povijesnu fikciju, detektivske romane, krimiće, dramu, romansu, akciju, moćne junakinje u glavnim ulogama… ova je knjiga sve to i još više.

A ono što je posebno zanimljivo – Aliceina mreža je doista postojala, kao i mnogi od spomenutih likova. Bilo bi nepošteno ne spomenuti veliku Louise de Bettignies, kodnog imena Alice Dubois, francusku špijunku koja je koordinirala preko stotinu agenata za Veliku Britaniju za vrijeme Prvog svjetskog rata. De Bettignies je uhvaćena i umrla je u njemačkom zatvoru 1918. godine, a njeno ime i imena mnogih poput nje ne spominju se dovoljno.

Louise de Bettignies

Preporučujem da zapamtite Kate Quinn, jer ovo nije jedina knjiga slične tematike u kojoj je briljirala. Na hrvatski jezik tek treba biti prevedena i njena The Huntress, još jedna vrhunska ratna priča o ženskoj snazi, a za obje navijam da što prije dobiju i ekranizaciju.

Jedan od najjačih aduta ove autorice je sposobnost da o stvarnim događajima pripovijeda vrlo emotivno, ali bez patetike, i tako oživljava događaje i ljude koje čovječanstvo već polako zaboravlja. Jedna od najdramatičnijih scena u ovoj knjizi opisuje stradavanje čitavog francuskog sela kojeg su nacisti do temelja spalili, ostavljajući (nehotice), samo jednog živućeg svjedoka.

Koliko u tome ima istine svjedoči i povijest jednog hrvatskog mjesta sa sličnom sudbinom – mjesta Lipa, u kojem je danas smješten memorijalni centar. Prenosim dio priče sa službenih stranica:

“Vraćamo se u ratnu 1944. godinu. Proljeće je, 30. travnja, i vrijeme nedjeljnog ručka. Lipajke Katarina Kalčić Garićeva i Ivanka Ujčić Marocina spremaju se partizanima odnijeti mlijeko na obližnje brdo Ravni. Katarina još nije završila s kuhanjem ručka pa Ivanka kreće ranije. Ionako nosi dijete na leđima pa će je Katarina već stići. Nonić Jakov Smajla izlazi iz kuće i kreće u selo na boće. Odjekuje pucanj i Jakov smrtno stradava na stepenicama svog doma. Njegova kćer prima svoje četvero male djece i skriva se ispod stepenica. Ivanka se, penjući prema Ravnima, okreće prema Lipi i gleda vojsku koja iz smjera Rupe ulazi u Lipu. U narednih svega nekoliko sati mučeno je a potom i ubijeno 269 civila iz Lipe, među kojima 96 djece u dobi od 7 mjeseci do 18 godina. Tog, i narednih dana, nacisti i fašisti pale mrtva tijela, kradu imovinu i stoku te pale sve stambene (87) i gospodarske (85) objekte u selu. Lipa više ne postoji. Ivanka više nikada nije vidjela Katarinu. Skupa sa kćerkom nonića Jakova, jedna je od malobrojnih Lipljana koji su se toga dana, igrom sudbine, uspjeli spasiti i zaštiti svoju djecu.”

Sve o memorijalnom centru Lipa pamti i sudbini ovog mjesta možete pronaći ovdje, a odličnoj Aliceinoj mreži, školskim rječnikom – čista petica.

Leave a Reply

Your email address will not be published.