Preporuka,  Strani autori

“Small Spaces” i “Dead Voices”, Katherine Arden

Nakon obiteljske tragedije, jedanaestogodišnja Ollie utjehu pronalazi u svijetu knjiga. Mašta je jedino mjesto u koje može pobjeći od stvarnosti koja je rastužuje, a knjige su joj zamjena za djetinjstvo kakvo bi trebalo biti. I zato kad Ollie naiđe na uplakanu ženu koja se sprema baciti knjigu u potok – neće previše razmišljati, nego će maznuti svezak, popeti se na svoj bicikl i zbrisati kući, u svoj šareni dom, k tati koji je nasmijava blesavim vicevima i savršenim kolačima. No knjiga koju je spasila krije neobičnu tajnu – “the smiling man” tajanstveno je, zlo biće zbog kojeg mrtvi oživljavaju, a živi nestaju. Kad Ollie s prijateljima iz razreda krene na školski izlet na obližnju farmu, jeziva priča postat će stvarnost, a stotine strašila izronit će iz svijeta magle…

“Small!” shrieked the woman. “Small spaces! Keep to small spaces or see what happens to you! Just see!” She burst into wild laughter.

“Small Spaces” službeno je roman za mlade, ali vjerujte mi na riječ, naježit ćete se i ako vas datum rođenja na osobnoj već odavno svrstava u “odrasle”. Jeziva strašila, misteriozne knjige, opasne magluštine, duhovi i zli demoni – sve što je potrebno za dobar horor je ovdje. Ono što me oduševilo je što je autorica valjda iskoristila sve klišeje iz standardnih horor priča, a da pritom “Small Spaces” ni u jednom trenutku nisu bili predvidljivi, ofucani ili dosadni. Upravo suprotno.

“This time the driver turned to face her. Ollie got a terrible shock. His eyes had turned white, white as an egg, pupil-less. He might have been blind, except he was definitely looking at her.”

Malo je reći da volim način na koji Katherine Arden pripovijeda, a ako ste čitali njenu trilogiju Zimska noć, vjerojatno ste se u to uvjerili i sami. Maštovito, napeto od početka do samoga kraja, stranice njenih romana okreću se same od sebe.

“I wrote a book”, sad Beth thoughtfully. “I think that’s why. I put myself into it, all my days and nights and hopes and dreams. My whole life. I think my book is the reason I still remember. Although maybe it would have been easier to forget”.

Sve navedeno vrijedi i za nastavak, drugi roman pod pod nazivom “Dead Voces”. Radnja se ovoga puta odvija samo nekoliko mjeseci nakon okršaja Ollie i jezivih strašila i ponovo izgleda kao potomak serijala “Pet prijatelja” i bilo kojeg punokrvnog Kingovog horora.

Usred snježne idile, Ollie, Coco i Brian će s roditeljima krenuti na skijanje u Hemlock Lodge, nadajući se opuštenom vikendu punom smijeha i dobrog društva. Ispod bezbrižnih osmijeha, svo troje prijatelja ipak još progone noćne more od prošlog susreta sa smiling manom, stoga je ponekad teško razlučiti kada je strah od stvarnosti opravdan, a kada je samo posljedica ružnih sjećanja.

A creeping horror started to overtake her: a feeling that, if she stayed there long enough, she would become a reflection instead of a girl.

No, kad se niz neobičnih snova i priviđenja zareda, a u praznom hotelu se nanizaju neobjašnjivi kvarovi, neobični zvukovi i jeziva upozorenja, granice između prošlosti i sadašnjosti, živih i mrtvih, stvarnosti i snova odjednom će postati vrlo, vrlo tanka. Jeziva priča misterioznog gosta, lovca na duhove, o izgubljenoj djeci i strašnom sirotištu odvest će ih ravno u novu borbu s prikazama s ove i one strane ogledala, dok ih Olliein sat bude uporno upozoravao: OPREZ!

“Got you!”, said a low, dead voice, right in her ear. “Bad girl, talking out of turn. It’s the closet for you until you learn some manners.”

Na to ću dodati još samo – jedva čekam da “Small Spaces” i “Dead Voices” dobiju svoja hrvatska izdanja, a nadam se i trećoj knjizi, u kojoj će i Brian voditi glavnu riječ. 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published.