Strani autori

The Room on Rue Amélie, Kristin Harmel

Godina je 1939. Ruby Henderson Benoit upravo je napustila SAD zbog šarmantnog Francuza Marcela Benoita i budućnost izgleda savršeno. No umjesto romantičnih šetnji pariškim bulevardima, nad njihov brak spustit će se mračni oblak ratnih strahota. Dok Francuska posrće pod nacističkom čizmom, Ruby nemoćno gleda kako se raspada i njen brak.

“Yes, Ruby would stay. Storms were meant to be weathered, after all.”

Charlotte Dacher tek je 11 godina kada Nijemci preuzimaju Pariz. Njena ugledna obitelj odjednom je nepoželjna, obilježena, i čini se da stvari ne mogu biti gore nego što jesu. No s početkom masovnih deportacija, život kakav je poznavala raspast će se u komadiće. Strahote rata učinit će da naglo odraste – i neće biti spremna pasivno gledati nacistički teror.

“You know”, the girl said after a moment, “things are never quite as dark as they seem.” Ruby smiled. “Is that right?” Charlotte nodded confidently. “You see, when you look back on things later in life, it’s sometimes easier to see the purpose. So perhaps for now, it’s best go try your hardest to focus on what lies ahead. The future is still something that can be changed, isn’t it?”

Thomas Clarke pridružio se britanskoj vojsci kako bi zaštitio svoju zemlju. Svake noći, dok pilotira nebom i iz visina promatra drage mu ulice i kuće, nada se da će mu uspjeti barem zaštititi vlastitu majku, posljednjeg člana obitelji koji mu je preostao. No majka će mu stradati, a on će ostati sam s pitanjem – ima li sve što čini uopće ikakvoga smisla?

“I’m sorry you’ve felt lost. But it seems to me that you’ve known who you were all along, even if you didn’t realize it.”

Putevi Ruby, Charlotte i Thomasa igrom sudbine ispreplest će se pod sjenom Eiffelovog tornja, a bit će potrebna sva snaga i hrabrost koju će moći iznaći kako bi preživjeli nacistički teror…

The Room on Rue Amélie je ratna drama, a od takvih uvijek očekujem snagu, patnju, inspiraciju da život sagledam drugačijim očima i poticaj da budem zahvalna što živim u mirnodopskim vremenima. Ne mogu reći da Rue Amélie nije polučila baš ništa od navedenog, niti da je riječ o jako lošoj knjizi. Suzila sam na kraju, malo me sramota priznati, ali jesam.

“In every place evil dwelled, good could also be found. It was a truth that kept the world moving forward, through all the wars, through all the terrible machinations of mankind.”

Nažalost, puno puta putem do kraja skoro sam odustala, tako da se sve skupa razvuklo na dobra dva tjedna muke. Riječ je donekle o ljubavnoj priči, s prelijepim početkom koji nagovješta duboku, slojevitu pripovijest sa tragičnim krajem, ali nažalost mnogo od toga izgubilo se u pretjeranom otezanju, dosadnim ponavljanjima, zapletima i raspletima zbog kojih sam kolutala očima i golemoj količini klišeja koji su vrlo često ubijali atmosferičnost romana. Barem dvije stotine stranica manje – čitav dio priče sa Marcelom Benoitom i prvim Rubynim pariškim godinama – i vjerujem da bi ovo bila odlična knjiga, to više što je inspirirana stvarnim događajima. Ovako joj jedva dajem ocjenu dobar, zbog dobre ideje, velikog truda autorice i kraja koji me ipak uspio dotaknuti.

“But there is no French anymore, Ruby. There are just Jews, those who hate us, and people who are too scared for their own lives to fight back.”

Ako želite istinsku ratnu priču o ženskoj snazi, o izdržljivosti i buntu, o preživljavanju i rušenju svih barijera, onda bih radije preporučila Aliceinu mrežu ili još dojmljiviju The Huntress, autorice Kate Quinn. E, tako se piše ovakva vrsta romana.

Leave a Reply

Your email address will not be published.