January i Deset tisuća vrata, Alix E. Harrow

Već sam o January i 10 tisuća vrata pisala na FB-u, dala sam si i dovoljno vremena da je prespavam i sada je sazrio trenutak da dobije i službeni osvrt. Nažalost, ovaj put sam u debeloj manjini, jer iako je apsolutno svi hvale, ja nisam među njima. Nažalost kažem, jer sam joj se silno veselila i jako sam željela da mi se svidi. Ali barem će biti iskrena recenzija, a tome book blogeri i služe, zar ne?

Prije nego krenem želim naglasiti nekoliko stvari – Alix E. Harrow ima golem spisalački potencijal, a ovo joj je tek prva knjiga. Druga je daleko, daleko bolja. Nadalje, Mitopeja je od hrvatskog izdanja January napravila pravo malo remek djelo. Tu knjigu želite na polici jer je jedinstvena, a i zato što ćete jednoga dana željeti na polici imati sve Alixine knjige. Treće, January sam čitala u originalu, ali vjerujem da je hrvatski prijevod savršen jer Sever u tom smislu ne pristaje ni na što manje od savršenstva.

Idemo sada na knjigu. January i 10 tisuća vrata je raskošna priča o čaroliji pisane riječi i moći vjerovanja, o tajnim prolazima koja skrivaju svakakva čuda i neobične ljude. To je i priča o pripadanju, odrastanju i upornosti, o pronalaženju sebe i ljubavi koja ne poznaje granice. Alix pripovijeda starinski polagano i uvodi nas u priču u trenutku kada je January još tek djevojčica neobične boje kože, kojoj je otac vječito na putu a ona sama odrasta pod patronatom neobičnog bogataša. Kad otkrije prva vrata, ništa joj još neće biti jasno – ni kakve ona veze imaju s putovanjima njenoga oca, a ni tajnim društvom i čudnim artefaktima njenog dobročinitelja. Na bolan će način otkriti što se sve skriva iza kulisa i kako neka lica izgledaju kad maske padnu. Alix ima nevjerojatno lijep pripovjedački stil, pomalo poetski, spor i nježan, topao i blizak, s raskošnim rečenicama u kojima se uživa kao u vrhunskoj čokoladi ili prvom proljetnom suncu. Već s prvim stranicama čarolija se dogodila i bila sam spremna dozvoliti joj da me odnese na ma koliko stranica se nađe pred nama.

Nažalost… Čarolija je negdje pri trećini knjige nestala. Alix je radnju toliko zakomplicirala i rastegnula da se magija naprosto izgubila. Krenulo je odlično, a onda se počela ponavljati, gubiti u nepotrebnim zapletima i neuvjerljivim raspletima, u pričama koje ne vode nikamo, uz suvišne likove koji samo misteriozno ispare iz radnje baš kao što su se misteriozno i pojavili. Tu je i prilično neuvjerljivo spašavanje glavnih junaka i kažnjavanje negativaca s navodno velikim moćima, koje ispadaju smiješno niškoristi. Samu January autorica je učinila mlitavim, pogubljenim, nepodnošljivo lakovjernim, nesigurnim, ne-znam-bih-li-piškila-ili-kakila likom.

Niti jedan lik mi nije djelovao vjerodostojno, a Januaryn rast i razvoj kroz knjigu – najmanje. Toliko me živcirala da sam joj negdje na pola puta poželjela da upadne u procjep među tim vratima i skrati i sebi i meni muke. Iskreno mi je žao bilo samo onog jadnog psa koji je zaista zaslužio bolji tretman. Romantični odnosi među likovima – iako su jako važni za radnju – nula. Kemije ni u tragovima.

Neka su poglavlja toliko nepotrebna da sam najprije mislila da su tamo greškom upala iz neke druge knjige (čitala sam Scribd verziju) pa sam ih skroz preskočila. Kasnije sam shvatila grešku pa im se vraćala, samo da bih otkrila da nisam apsolutno ništa propustila preskačući ih.

Potpuno mi je jasna poruka koju Januaryna vrata nose. Zabilježila sam si i gomilu divnih citata. Ideja je bila divna, ali realizacija je ispala loša. Moguće da je ne bih toliko loše doživjela da mi je ovo bila prva Alixina knjiga – ali najprije sam čitala njenu The Once and Future Witches, veličanstvenu priču kojom je ljestvicu postavila vrlo, vrlo visoko (osvrt na nju je OVDJE.) Za prvijenac, January je odlična, no treba imati na umu da je to prvijenac i ne očekivati čuda – tu je bila moja najveća pogreška s ovom knjigom. Kada bih je morala ocijeniti, dobila bi trojku, i to na račun prelijepog stila i odlične ideje. Izvedba bi bila -2.

Vidim da se koplja oko January generalno lome na globalnom planu, od općeg oduševljenja do totalnog razočaranja, što je odlično za svaku knjigu 🙂

Čarobna, prelijepa, moćna ili naporna, neuvjerljiva i isforsirana, javite mi koji ste tim.

Ali svakako je pročitajte!

CITATI

“If we address stories as archaeological sites, and dust through their layers with meticulous care, we find at some level there is always a doorway. A dividing point between here and there, us and them, mundane and magical. It is at the moments when the doors open, when things flow between the worlds, that stories happen.”

“It’s a profoundly strange feeling, to stumble across someone whose desires are shaped so closely to your own, like reaching toward your reflection in a mirror and finding warm flesh under your fingertips. If you should ever be lucky enough to find that magical, fearful symmetry, I hope you’re brave enough to grab it with both hands and not let go.”

“There’s only one way to run away from your own story, and that’s to sneak into someone else’s.”

“Most travelers are familiar with this kind of weather—when the wind blows westward and warm but the ground still chills the soles of your feet, when the tree buds have begun to unfurl and scent the air with secret springtime madness—and they know those days are made for leaving.”

“Listen, not every story is made for telling. Sometimes just by telling a story you’re stealing it, stealing a little of the mystery away from it. “

“Let that be a lesson to you: If you are too good and too quiet for too long, it will cost you. It will always cost you, in the end.”

“But the rules were made by Lockes and Havemeyers, by wealthy men in private smoking rooms who pulled the world’s riches to themselves like well-dressed spiders in the center of a golden web.”

“He consumed books as if they were as necessary to his health as bread and water, but they were rarely the books he had been assigned.”

“Something about having a child bends you back to your beginnings, as if you have been drawing a circle all your life and now are compelled to close it.”