The Rose Code, Kate Quinn

Četrdesete godine prošloga stoljeća okupane su krvlju stotina tisuća ljudi u još jednom besmislenom ratu koji je poharao svijet. U tom ludilu sve je bilo u znaku rata: svijet se podijelio za i protiv nacista, a svi koji su mogli pridonijeti oslobođenju od nacističke čizme, to su i činili.

Na misterioznom engleskom imanju poznatom pod nazivom Bletchely Park, najveći britanski umovi radili su na dešifriranju nacističkih kriptiranih poruka, nastojeći presresti one važne – o novim napadima i planovima vojske spremne zgaziti svijet – a sve kako bi svojim trupama dali malo prednosti i spasili koji život. Bez računala kakve danas poznajemo, to je bio mukotrpan, stresan i iznad svega odgovoran posao. Neuspjeh se plaćao visokom cijenom tisuća novih smrti, nerijetko i vlastitim zdravim razumom.

Upravo poziv u Bletchely Park spojit će tri mlade žene, tri briljantna uma, koja se u normalnim okolnostima gotovo sigurno nikada ne bi susrela.

Mab, tu snažnu djevojku odlučnu dovesti si život u red znanjem, radom, predanošću i brakom. Djevojku koja zna da zaslužuje više i bolje od skromnih početaka i bolnih iskustava koje je proživjela.

By Christmas of 1940, Mab thought, things might be entirely different. This year, things had to change. War meant change.

Oslu, šarmantnu djevojku iz visokog društva odlučnu da dokaže da je mnogo, mnogo više od šupljoglave dvorske debitantice. Djevojku koja je spremna zaprljati ruke i riskirati sve, čak i ljubav britanskog princa, jer zna da vrijedi i može bolje i više.

Well, this Mayfair muffin was going to show everyone a society girl could get her hands dirty.

I naravno Beth, blijedu, neuku seosku djevojku koju majka još čvrsto drži u šaci, misleći da joj je kći priglupa usidjelica, ni ne znajući da pod svojim krovom ima briljantan um sposoban probiti kodove i šifre nad kojima su se mjesecima znojili najveći britanski mozgovi…

I’m inside the clock now, she thought. Where everything runs backward and no one will ever believe a word I say.

• 

Beskrajni sati tajnovitog, mukotrpnog rada. Život pod konstantnim pritiskom, obilježen lažima i tajnama. Ljubav i smrt, prijateljstvo i izdaja, bombe i tajni susreti u mraku; strah od napada i neizvjesnost budućnosti… Rat će na njihovom prijateljstvu ostaviti teške ožiljke, a 1947. godine, kada BP i nacisti postanu prošlost, ono što ih je nekada vezalo sada će ih nepomirljivo razdvajati.

U danima nacionalne euforije uoči vjenčanja buduće britanske kraljice Elizabete i princa Filipa, dvije bivše prijateljice već će duboko zakopati stare ožiljke i nastojati izgraditi nove živote što dalje jedna od druge. Sve dok jedno kriptirano pismo ne uzburka stare duhove… Jer, netko iz Bletchely Parka bio je izdajnik, a jedna od njih zbog toga bi otkrića mogla platiti glavom.

Tri stare (ne)prijateljice sada imaju izbor: pustiti prošlost iza sebe, zauvijek zaboraviti jedna na drugu, ili riskirati sve za što su se toliko teško borile, prijeći preko svih duhova koji ih proganjaju i skupa dešifrirati posljednji veliki misterij.

• 

Čak i ako ne volite ratne priče, niste obožavatelj povijesti i niste od knjiga koje broje preko 600 stranica, The Rose Code mogla bi vas potpuno osvojiti. Kao i prethodne Quinnine knjige sa sličnom povijesnom tematikom, The Rose Code je prije svega priča o malim ljudima, ženama i muškarcima koji nemaju mnogo, ali imaju čeličnu volju, snagu i fantastičan um. U tim teškim vremenima koje povijest bilježi kroz datume, bitke i zbrojeve poginulih, tinjao je nekakav život – neobičan, drugačiji, ali žilav, prkosan i uporan, baš kao i tri djevojke iz Quinnine priče. Zato je ovo i ljubavna priča, ali nije ljubić; zato ćete i plakati, iako nije drama; zato ćete čitavim putem pogađati negativca, iako nije ni krimić.

“A nice girl,” Osla groaned, taking a slug of champagne. “There’s nothing more deadly than being called nice.”

I najbolje od svega: Quinn je pri pisanju napravila odličnu pripremu i svoje je likove temeljila na stvarnim ljudima, a svi procesi mukotrpnog rada, okolnosti i atmosfere opisani su zaista onakvima kakvi su i bili tih teških dana. Štoviše, Bletchley Park i danas postoji i moguće ga je razgledati, skupa s Enigma strojevima i golemim “Bombama” na kojima su Mab i njene prijateljice dešifrirale neprijateljske poruke.

Sve tri djevojke iz priče također su temeljene na stvarnim ženama, a među važnim likovima je i nedavno preminuli britanski princ Filip (tada mladi vojnik i princ od Grčke), kao i njegova bivša djevojka s kojom je do kraja života ostao u dobrim odnosima…

• 

The Rose Code od mene ima visoku peticu, veliku preporuku i… Pa, znate onaj osjećaj kada je knjiga gotova, ali imate osjećaj da su njeni likovi živi, stvarni, tu negdje blizu vas? E, to je to. Znak da je knjiga ne samo dobra, nego nezaboravna.

CITATI

Three girls during a war, she thought. Once the best of friends. Until D-Day, the fatal day, when they had splintered apart and become two girls who couldn’t stand the sight of each other, and one who had disappeared into a madhouse.

She had very little hope. She lived in a house of the mad, where truth became madness and madness, truth.

“You must be Osla Kendall,” said Prince Philip of Greece. “Must I?” She repressed the urge to pat at her hair. If she’d known she had a date with a prince, she would have taken a moment to brush the Dural shavings out of her curls.

It was the dawn of 1940, and she had danced in the New Year in a boiler suit and satin sandals with a prince. She wondered what else the year would bring.

“No one should tell their mother more than one-third of anything they get up to.”

Are not there little chapters in everybody’s life, Beth had read in Vanity Fair only that morning, that seem to be nothing, and yet affect all the rest of history?

If there was anything Mab couldn’t stand, it was limp women.

Perhaps it seemed heartless or foolhardy to dance when the world above was pounded by fire, but there were times you had to either dance or weep—and Osla chose to dance, her hand in her partner’s strong tanned one, his arm in its naval uniform snug about her waist.

“Things will be different after the war.” Osla stared up into the darkness over her bed. “They have to be. Or else what’s it all for?”

“You don’t know how men sometimes use women.” A long exhalation. “How they use and then leave women they never intended to marry. Nice boys do that. Gentlemen do that. Even princes.”

Her well-ordered plan for life had always included being married, but had nothing at all about being loved. Because love was for novels, not real life. And yet . . .

I loved Francis Gray, and to me he was perfect, and that’s proof I didn’t know him very well at all. I never got to realize all the ways he wasn’t perfect.

If you were a man and you wrote funny pieces about daily life, they called it satire. If you were a woman and you wrote funny pieces about daily life, they called it fluff.

How much she hated being a woman sometimes: underpaid and underestimated and betrayed by your own body.

“Duty, honor, oaths—they are not just for soldiers. Not just for men.”

Bletchley Park’s walls have been renovated. If only they could speak . . . But some codes will never be broken.

There are stories here still untold, without a doubt: stories locked in steel-trap codebreaker minds, behind steel-trap codebreaker lips.

Foto: Blechley Park/FB