Strani autori

The Diamond Eye, Kate Quinn

Uh. Znate ono kada imate zicer autora s kojim znate da nikada ne možete promašiti? S takvima je ljestvica postavljena strašno visoko i prije ili kasnije se mora dogoditi da je neka njegova nova knjiga ne uspije preskočiti. E, to se dogodilo s Diamond Eye. Kate Quinn jako volim i posljednje dvije knjige – The Rose Code i Huntress – izule su me iz cipela. I prva koju sam čitala, The Alice Network, isto je bila sjajna. I sad si mislim, da sam Diamond Eye čitala prvu, vjerojatno bi mi bila odlična. Ovako… imam zamjerki ?

Pratimo život mlade Mile Pavlichenko, koja je tijekom napada nacista ma SSSR preko noći od tihe knjižničarke i predane majke postala najsmrtonosnija snajperistica na svijetu. Ranjena je više puta, dobila je nadimak Lady Death i prije kraja rata poslana u SAD na goodwill misiju, na kojoj se uspjela sprijateljiti s Prvom damom Eleanor Roosevelt. Mila je sitna, zgodna i simpatična i gotovo nitko ne može zamisliti da je upravo ona najveća noćna mora nacista, no i ona sama je obilježena strašnim gubicima koji i te kako utječu na njen miran san… a u Americi, daleko od prve crte bojišta, ponovo joj prijeti smrtna opasnost.

Zvuči super, i je super, to više što je CIJELA priča istinita. Dovoljno je da uguglate Milu Pavlichenko i otkrit ćete sve bitke, sve zasjede, sva stradanja – čak i ljubavnu vezu i obiteljske odnose koji se spominju u knjizi. I mislim da je to upravo ono gdje se Quinn poskliznula. Dosad su njene knjige uvijek bile inspirirane stvarnim ličnostima, ali ovo je prva koja prati konkretan životopis (Mila je i sama napisala autobiografiju). Da bi se uspješno portretirala neka osoba, prvo je treba razumjeti, a čini mi se da su Quinn razlike između ruskog i američkog načina života bile prevelike da bi ih shvatila. Zato neke Miline odluke u knjizi djeluju nelogično, zato neki odnosi (primjerice između nje i sina) ostaju samo na praznim riječima, zato je puno toga ostalo na šturim činjenicama, bez emocije koja bi pratila. Posebno joj zamjeram što je jednom takvom fascinantnom i bogatom životu sasvim nepotrebno uvalila i dodatan zaplet, što mi je nekako srušilo vjerodostojnost knjige, umjesto da joj doda još napetosti.

Radije bih bila saznala ono što je Quinn samo ovlaš spomenula – kako je Mili bilo sve te mjesece bez sina, kako se nosila sa gubitcima, kakav trag joj je PTSP izazvao, kako se nosila s alkoholizmom. Ovako mi je Mila djelovala komercijalno, iskorišteno za potrebe napetog romana i čisto sumnjam da bi joj se svidjelo to što je o njoj napisano.

Ipak, dajem knjizi četvorku. Pošteno sam zasuzila gdje je trebalo, natjerala me da guglam i istražujem kad sam završila, stranice su se same okretale, bila bih je u jednom sjedenju dovršila samo da sam mogla. Super mi je bilo i kako je povezala The Huntress s The Diamond eye.

Uglavnom, ne sumnjam da će vam biti dobra. Meni je samo žao što je jednu tako kompleksnu, bogatu ličnost pretvorila u tipičnu američku heroinu, a njen život u tipični američki triler. Mislim da je Mila zaslužila više i bolje.

Leave a Reply

Your email address will not be published.