The Diamond Eye, Kate Quinn

Uh. Znate ono kada imate zicer autora s kojim znate da nikada ne možete promašiti? S takvima je ljestvica postavljena strašno visoko i prije ili kasnije se mora dogoditi da je neka njegova nova knjiga ne uspije preskočiti. E, to se dogodilo s Diamond Eye. Kate Quinn jako volim i posljednje dvije knjige – The Rose Code i Huntress – izule su me iz cipela. I prva koju sam čitala, The Alice Network, isto je bila sjajna. I sad si mislim, da sam Diamond Eye čitala prvu, vjerojatno bi mi bila odlična. Ovako… imam zamjerki

Pratimo život mlade Mile Pavlichenko, koja je tijekom napada nacista ma SSSR preko noći od tihe knjižničarke i predane majke postala najsmrtonosnija snajperistica na svijetu. Ranjena je više puta, dobila je nadimak Lady Death i prije kraja rata poslana u SAD na goodwill misiju, na kojoj se uspjela sprijateljiti s Prvom damom Eleanor Roosevelt. Mila je sitna, zgodna i simpatična i gotovo nitko ne može zamisliti da je upravo ona najveća noćna mora nacista, no i ona sama je obilježena strašnim gubicima koji i te kako utječu na njen miran san… a u Americi, daleko od prve crte bojišta, ponovo joj prijeti smrtna opasnost.

Zvuči super, i je super, to više što je CIJELA priča istinita. Dovoljno je da uguglate Milu Pavlichenko i otkrit ćete sve bitke, sve zasjede, sva stradanja – čak i ljubavnu vezu i obiteljske odnose koji se spominju u knjizi. I mislim da je to upravo ono gdje se Quinn poskliznula. Dosad su njene knjige uvijek bile inspirirane stvarnim ličnostima, ali ovo je prva koja prati konkretan životopis (Mila je i sama napisala autobiografiju). Da bi se uspješno portretirala neka osoba, prvo je treba razumjeti, a čini mi se da su Quinn razlike između ruskog i američkog načina života bile prevelike da bi ih shvatila. Zato neke Miline odluke u knjizi djeluju nelogično, zato neki odnosi (primjerice između nje i sina) ostaju samo na praznim riječima, zato je puno toga ostalo na šturim činjenicama, bez emocije koja bi pratila. Posebno joj zamjeram što je jednom takvom fascinantnom i bogatom životu sasvim nepotrebno uvalila i dodatan zaplet, što mi je nekako srušilo vjerodostojnost knjige, umjesto da joj doda još napetosti.

Radije bih bila saznala ono što je Quinn samo ovlaš spomenula – kako je Mili bilo sve te mjesece bez sina, kako se nosila sa gubitcima, kakav trag joj je PTSP izazvao, kako se nosila s alkoholizmom. Ovako mi je Mila djelovala komercijalno, iskorišteno za potrebe napetog romana i čisto sumnjam da bi joj se svidjelo to što je o njoj napisano.

Ipak, dajem knjizi četvorku. Pošteno sam zasuzila gdje je trebalo, natjerala me da guglam i istražujem kad sam završila, stranice su se same okretale, bila bih je u jednom sjedenju dovršila samo da sam mogla. Super mi je bilo i kako je povezala The Huntress s The Diamond eye.

Uglavnom, ne sumnjam da će vam biti dobra. Meni je samo žao što je jednu tako kompleksnu, bogatu ličnost pretvorila u tipičnu američku heroinu, a njen život u tipični američki triler. Mislim da je Mila zaslužila više i bolje.