Nije život Norveška, Tatjana Pernarčić

Ovo je baš bilo putovanje… Intenzivno, u najmanju ruku. Trebalo mi je samo dan i pol da je dovršim, a ove dvije dame s naslovnice, imam osjećaj, postale su nekako moje. Nije li to najbolji pokazatelj odlične knjige, kad si likove prisvojiš i nedostaju ti čim zatvoriš zadnju stranicu?

Megi i Zeni su prijateljice već desetljećima, još otkako je malena Zeni s čudnim izgovorom slova ‘r’ stigla u Magdalenin život. Kad se dvoje ljudi poznaju toliko dugo, neizbježno se tu svega skupi. I doživljenoga i propuštenoga, i izgovorenoga i – još više – neizgovorenoga. Zapravo, Megi i Zeni su jako različite i naizgled nema baš ničega što bi ih držalo na okupu. A ipak, postoji neka neshvatljiva sila, koja ih stalno vraća jednu drugoj. Čak i kada su sigurne da je vrijeme za presjeći sve veze, čak i kada im je razgovor previše ispunjen neugodnim šutnjama, pa i onda kada se čini da ih daleko više toga razdvaja no što ih povezuje.

I opet, nekako, dat će šansu svome prijateljstvu i napokon otići na to toliko dugo obećavano zajedničko putovanje, koje bi se moglo pokazati pravom katarzom za njihove živote. A što je sve zakopano pod površinom, i onda još daleko dublje, toliko duboko da je malo tko spreman zaroniti do te točke?

S jedne je strane ovo obična priča o ljetovanju dvije srednjovječne žene (ne)zadovoljne svojim životima, s druge sasvim neobično, daleko dublje štivo.

Upozoravam vas, mogle bi se prepoznati pomalo u obje – i u Megi kojoj je pun kufer mirisa dinstanog luka, nezahvalne djece i buđenja kraj muža koji ju ne voli, i Zeni koja (s razlogom) uživa u mlađim muškarcima i živi svaki dan kao da je zadnji. Naravno, stvari su rijetko onakve kakvima se čine…

Baš topla preporuka.